Peta godišnjica rasističkog pokolja u Hanau

Dana 19. 2. 2020. napadač motiviran krajnje desnim, rasističkim uvjerenjima krenuo je u ubilački pohod u gradu Hanau, blizu Frankfurta. Ciljao je mjesta povezana s migrantskim zajednicama, ubivši devet osoba i ranivši još sedam. Nakon toga, ubio je svoju majku i na kraju sebe.
Počinitelj je neposredno prije napada gledao YouTube videozapise, uključujući govore Björna Höckea, jednog od najistaknutijih članova krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD) i vođe ove stranke u saveznoj državi Thüringen. Pet godina kasnije, jedna od majki žrtava smatra da nije učinjeno dovoljno kako bi se spriječilo ponavljanje takvih tragedija. Serpil Temiz Unvar u napadu je izgubila svog 23-godišnjeg sina Ferhata.
"Ovaj tragičan događaj odjeknuo je u društvu, ali taj odjek uglavnom je rezultat napora obitelji pogođenih tragedijom, koje su se neumorno borile da njihovi glasovi budu saslušani", rekla je za DW. "Ti napori, zajedno sa solidarnošću mnogih, pridonijeli su tome da se društvo u ovom slučaju više ujedini nego u sličnim događajima u prošlosti. No, ti pojedinačni napori, koliko god bili važni, nisu dovoljni da bi se postigla temeljna društvena transformacija."

Sjećanje na žrtve

Ubrzo nakon masakra, Unvar je osnovala obrazovnu inicijativu nazvanu po svom sinu s ciljem borbe protiv rasizma i osnaživanja mladih. U gradu su pokrenuti brojni drugi društveni i politički projekti. Mnoge su inicirale ili podržale obitelji i prijatelji žrtava, odlučnih u otkrivanju propusta koji su mogli spriječiti napade, očuvanju sjećanja na svoje voljene i skretanju pozornosti na rasizam u njemačkom društvu.
Do 2026. godine u Hanauu će biti podignut i spomenik na trgu koji će nositi naziv "19. februara" – čelična skulptura s imenima devet žrtava: Gökhan Gültekin, Sedat Gürbüz, Said Nesar Hashemi, Mercedes Kierpacz, Hamza Kurtović, Vili Viorel Păun, Fatih Saraçoğlu, Ferhat Unvar i Kaloyan Velkov.
Spomenik će stajati ispred Kuće demokracije i raznolikosti, koja bi trebala biti dovršena iste godine. Bit će zamišljena kao prostor za dijalog, edukaciju i komemoraciju.

Kontinuiteti i povezanosti

Hanau nije izoliran slučaj. Procjenjuje se da je više od 200 ljudi ubijeno u krajnje desničarskim napadima u Njemačkojnakon ponovnog ujedinjenja. Iako se zemlja često hvali svojom kulturom sjećanja na holokaust i zločine nacističkog doba, mnogi smatraju da postoji manja spremnost na suočavanje s mnogobrojnim činovima rasističkog nasilja u poslijeratnom razdoblju.

Furkan Yüksel, član Koalicije za pluralistički javni diskurs (CPPD) i edukator koji radi u području povijesti i politike, jedan je od onih koji kritiziraju njemačku kulturu sjećanja. "Mislim da je ta njemačka slika o sebi kao naciji, koja je naučila lekcije iz Drugog svjetskog rata i uspješno ostavila svoju prošlost iza sebe, pomalo varljiva", rekao je za DW.

Mirjam Zadoff, direktorica Dokumentacijskog centra za povijest nacionalsocijalizma u Münchenu, naglašava potrebu prepoznavanja povezanosti između prošlosti i sadašnjosti Njemačke. "Potrebno je pokazati kontinuitete jer ljudi i danas bivaju ubijeni zbog iste ideologije – ponekad čak i iz iste obitelji. Primjerice, Mercedes Kierpacz, čiji je pradjed ubijen u Auschwitzu, i sama je postala žrtva u Hanauu." Kierpacz, 35-godišnja majka dvoje djece, kao i još dvije žrtve napada u hesenskom gradiću, bila je pripadnica zajednice Roma i Sinta, manjine koja je također bila progonjena pod nacizmom.
"Ova ideja homogenog društva, koje sebe doživljava kao 'njemačko', dok svi ostali bilo zbog vjere ili etničke pripadnosti ostaju autsajderi, to je nastavak obje njemačke diktature", kaže Zadoff za DW.

Napori vlade su napušteni

Kada je vlada na čelu sa socijaldemokratom Olafom Scholzom preuzela vlast 2021., koalicijski sporazum navodio je da će se njemačka kultura sjećanja proširiti kako bi uključila kolonijalnu i migrantsku povijest. Njemačka je tek 1999. službeno priznala da je useljenička zemlja. Ipak, migrantski radnici počeli su dolaziti u velikom broju u tadašnju Zapadnu Njemačku još u pedesetima, dok su u Istočnu Njemačku radnici iz „bratskih socijalističkih" zemalja počeli stizati u osamdesetima. Povijest crnačke njemačke zajednice seže još u 19. stoljeće.

Dok već postoje dva muzeja, koja pričaju priču o njemačkoj emigraciji u inozemstvo, u Hamburgu i Bremerhavenu, prvi muzej o migracijama u Njemačku tek bi trebao biti otvoren u Kölnu 2029. godine. Nazvan DOMiD, nastao je iz inicijative koju su krajem osamdesetih pokrenuli turski migranti.
Prošlogodišnji prijedlozi povjerenice za kulturu Claudije Roth o proširenju njemačke kulture sjećanja na kraju su odbačeni zbog kritika, koju su uglavnom izricali voditelji memorijalnih centara za holokaust. Oni strahuju od moguće relativizacije Šoe, sustavnog, državno sponzoriranog ubojstva oko šest milijuna Židova, kao i Sinta i Roma, političkih protivnika i drugih skupina tijekom nacionalsocijalizma.

Strukturni rasizam, obrazovanje, politički diskurs

Furkan Yüksel zagovara transnacionalne pristupe poučavanju povijesti u njemačkim školama i prepoznavanje činjenice da rasizam i krajnje desni ekstremizam postoje u svim kulturnim kontekstima. Također se zalaže za obaveznu obuku nastavnika o antidiskriminaciji i veću svijest o strukturnom rasizmu u obrazovanju, policiji i medicini.
Kritizirao je i politički diskurs o migraciji koji se proširio preko cijelog političkog spektra nakon kontroverzne AfD-ove rasprave o "remigraciji", odnosno navodnog plana za masovnu deportaciju milijuna građana. "Moramo shvatiti da krajnje desno nasilje nije samo fenomen pojedinačnih 'luđaka'. Nasilje ne stvara samo upereno oružje."
Unatoč ubojstvima u Hanauu 2020., AfD, čije dijelove Ured za zaštitu ustavnog poretka klasificira kao krajnje desničarsko ekstremističke, osvojio je više od 18% glasova na regionalnim izborima 2023. u saveznoj pokrajini Hessen, gdje se Hanau nalazi.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu